Cilj je ovoga istraživanja preispitati i baciti novo svjetlo na prošireni stav u literaturi kako je utjecaj Nĕmačko-ilirskoga slovara Ivana Mažuranića i Jakova Užarevića iz 1842. na Nĕmačko-hrvatski rĕčnik Bogoslava Šuleka iz 1860. bio u mnogočemu presudan i neizostavan. Štoviše, da je bio temeljnim rječnikom Šulekova rada. Ovim se radom ta tvrdnja dublje istražuje na vojnom nazivlju obaju rječnika, a posebno imajući na umu kako se Bogoslava Šuleka smatra utemeljiteljem hrvatskog vojnog nazivlja. Primarni je cilj bio ekscerpirati vojno nazivlje obaju rječnika kako bi ga se međusobno supostavilo i podvrgnulo kombinaciji kvantitativne i kvalitativne raščlambe. U smislu kvantitativnih rezultata, nastojalo se u što iscrpnijoj mjeri pronaći i zabilježiti njemačke polazne natuknice i njihove hrvatske ekvivalente iz čega su proizišla dva paralelna potkorpusa. Rezultati suodnosne raščlambe znakovito su rasvijetlili dosege utjecaja Mažuranić-Užarevićeva rječnika na Šulekov rječnik. U smislu kvalitativnih rezultata, istraživanjem se izložila u glavnim crtama prije svega razrađenost tvorbenih obrazaca obaju rječnika i njihova puristička nastojanja. U konačnici, čini se opravdano pretpostaviti kako Šulek jest posezao za Mažuranić-Užarevićevim rječnikom kao jednom od svojih vrijednih izvora, no po svoj prilici kao pomoćnim rječnikom, a daleko od toga kao temeljem svojega rječnika.
