Koliko se sjećam to je bio jedan od najvećih sprovoda koje sam ikada vidio. Na njemu su bili mnogobrojni mještani, akademici, književnici, novinari i slikari. Posebno treba istaknuti da su tada bila prisutna sva važna imena hrvatske književnosti. Bilo je tužno gledati tri lijesa koji su bili na groblju, posebno bijeli lijes djevojčice Rašeljke. Prema pričanju pojedinih njegovih prijatelja tragedija obitelji Josipa Pupačića bila je najveća od postanka Poljičke republike. U trenutku kada se lijes djevojčice Rašeljke stavljao u grobnicu, nastala je neobična tišina. Ptice pjevice utihnule su i čak sam primijetio kako su promatrale cijelu sahranu obitelji Pupačić. Možda je baš tragična sudbina pjesnika koji je stradao u avionskoj nesreći neobično povezana i s činjenicom da niti jedna ptica nije u tom trenutku poletjela sa stabla.
