U članku se autorica osvrće na spis Salonitanska povijest Splićanina Tome ponajprije kao na književno djelo, jer to i jest. Uzimaju se u obzir čimbenici koji djelo žanrovski svrstavaju u gesta episcoporum. Odabirom tog žanra Toma je odredio istraživačko pitanje, odnosno prikaz salonitansko-splitske crkve kroz djelatnost njezinih prvosvećenika, a Tomin talent, obrazovanje i vrijeme način njezine prezentacije. Na temelju literature i vlastitih istraživanja i opažaja autorica iznosi ocjenu Tomina latiniteta, kao i nekih stilskih i strukturnih aspekata Salonitanske povijesti. Temeljem toga zaključuje se da Tomino djelo sa svim manama i vrlinama određenim autorskim pristupom i mogućnostima zauzima mjesto u samom vrhu onodobne historiografske literature, odnosno da je „Toma pravi predstavnik svojega doba, ravnopravni građanin zajednice res publica litterarum.“
