U članku se obrađuje pojava i prisutnost benediktinaca u Splitu i okolici u ranome srednjem vijeku te njihova uloga u poticanju i razvoju pismenosti. Analizira se pisana ostavština samostana osnovanih u Splitu i okolici. To su samostani Sv. Stjepana pod borovima, prvi ženski samostan Sv. Benedikta, oba u Splitu, Sv. Petra u Jesenicama i Sv. Ivana Krstitelja u Povljima na Braču. Sačuvane su njihove fundacijske listine koje se mogu definirati kao historia fundationis samostana. Nakon »povijesti osnivanja« često se nalaze noticije o stečevinama samostana čime se bilježe djela opata odnosno opatica (gesta abbatis/abbatisarum). Poseban je zapis samostana sv. Ivana Krstitelja u Povljima na Braču koji je napisan na starohrvatskome jeziku, a pisan »grčkim pismom«, odnosno ćirilicom. Taj je jedinstveni zapis strukturiran kao i zapisi prethodnih samostana na latinskome jeziku. Uočava se uloga pojedinaca, osobito svećenika Teodora koji je vjerojatno bio benediktinac. Njegov je nasljednik i vjerojatno učenik bio đakon Dobre koji je dalje promicao latinsku pismenost u Splitu.
