Knjiga Kršćanstvo i duh postmoderne: Ponovno otkriće ethosa istražuje manifestacije kršćanskoga ethosa u subjektivnim religijskim iskustvima unutar postmodernoga društva. Polazeći od fenomenološko-sociološke perspektive, autor analizira odnos između religije, kulture i suvremenih društvenih transformacija te propituje uvjete pod kojima se iskustvo svetoga, osobni identitet i moralna orijentacija održavaju u kontekstu pluralizma, sekularizacije i postsekularnosti. Središnje istraživačko pitanje glasi: na koji se način kršćanski ethos očituje u subjektivnim religijskim iskustvima suvremenih vjernika? Teorijski okvir knjige utemeljen je na fenomenološkoj sociologiji Maxa Webera i Alfreda Schütza, konceptu svetoga Mircee Eliadea, teoriji postsekularnoga društva Jürgena Habermasa te promišljanjima Charlesa Taylora o uvjetima mogućnosti vjere u modernitetu. Empirijski dio temelji se na kvalitativnom istraživanju provedenom metodom dubinskih polustrukturiranih intervjua sa sedam članova udruge „Kršćanski akademski krug“, analiziranih primjenom Interpretativne fenomenološke analize (IPA). Rezultati istraživanja upućuju na to da se kršćanski ethos u suvremenom društvu očituje kroz iskustvo svetoga, savjest, unutarnji dijalog, moralnu odgovornost, odnos prema Crkvi i zajednici te procese osobne duhovne preobrazbe. Religiozno iskustvo pritom se potvrđuje kao dinamična i refleksivna dimenzija identiteta u kojoj se međusobno prožimaju osobna duhovnost, društveni odnosi i kulturne transformacije. Izvornost knjige očituje se u integraciji fenomenološke sociologije religije, suvremene teorije postsekularnosti i izvornoga empirijskog istraživanja religijskog iskustva, čime se premošćuje jaz između teorijskih rasprava i empirijskog razumijevanja življene religioznosti. Time knjiga predstavlja izvoran doprinos hrvatskoj sociologiji religije te interdisciplinarnom istraživanju religije, identiteta i kršćanskoga ethosa u suvremenom postsekularnom društvu.
