Knjiga je djelo stručnoj i široj javnosti nedovoljno poznatog povjesničara Ivana Ostojića (Šibenik, 1910. – Krapina, 1987.), imenjaka poznatijeg crkvenog povjesničara monsinjora Ivana Ostojića (Povlja, 1893. – Split, 1980.), tvorca monumentalne trosveščane sinteze Benediktinci u Hrvatskoj (1963. – 1965.). Ostojićevo mehanički umnoženo, ali nikada objavljeno djelo iz 1968. ubraja se svojim pristupom u tradicionalnu, pozitivističku struju proučavanja Ljetopisa popa Dukljanina. Usprkos vrlo ograničenoj dostupnosti, ostavilo je traga kod nekoliko autoru suvremenih te mlađih istraživača. Određenu recepciju imale su i druge neobjavljene Ostojićeve studije – cirkulirane u rukopisu – poput knjiga Vlasi u Hrvatskoj (1974.) ili Šibenik i okolica od najstarijih vremena do 12. stoljeća (1972.), kao i serija radova o onomastici šibenskog kraja, objavljena u stručnoj periodici potkraj autorova života. Ostojićeva proučavanja Ljetopisa popa Dukljanina ovdje se po prvi put pružaju na uvid i kritičku refleksiju hrvatskoj historiografiji.
