U radu su predstavljeni rezultati terenskog etnopedagoškog istraživanja koji se odnose na najvažnije odrednice religijskog odgoja djece u tradicijskoj kulturi u prvoj polovini XX. stoljeća. Istraživanje je obavljeno na području planine Majevice, i to u skupini seoskih naselja: Straža, Jasenica i Zahirovići u sjeveroistočnoj Bosni. Religijski odgoj u tradicijskom društvu bio je komplementaran majčinskom odgoju. Majka se kao najvažniji prenosilac religijskih sadržaja i implicitnih religijskih ideja javlja kao najvažniji činilac religijskog odgoja u najranijem periodu života djeteta. Tijekom srednjeg i kasnog djetinjstva u podučavanje djece religijskim sadržajima uključuju se i drugi odrasli osim majke (očevi, hodže, popovi i paroci). Procesi religijskog odgajanja u tradicijskoj, ruralnoj bosanskohercegovačkoj kulturi u svojoj osnovi imali su enkulturacijske i akulturacijske momente.
