Rad istražuje vezu između samoprocjene interkulturalnih kompetencija i socijalne distance među odgojiteljicama. U uvodnom dijelu rada pojašnjavaju se osnovni pojmovi istraživanja i njihovi međusobni odnosi. Drugi dio teksta predstavlja rezultate empirijskog istraživanja čiji su sudionice bile odgojiteljice u vrtićima na riječkom području (N=225). Ustvrđeno je da su sadržaji interkulturalnog odgoja i obrazovanja nedovoljno prisutni u formalnom obrazovanju odgojiteljica te da se svega trećina smatra osposobljenima za njihovu primjenu u praksi. Ispitanice pokazuju veći stupanj socijalne distance prema skupinama koje doživljavaju kulturno različitim u više dimenzija: Albancima i Romima. Zabilježena je i pojava odbijanja ispunjavanja modifi cirane Bogardusove skale socijalne distance, što je pokazatelj nedovoljne senzibilnosti dijela ispitanica za ove teme. Ustvrđena je relativno slaba povezanost između samoprocjene interkulturalnih kompetencija i iskazivanja socijalne distance, što pripisujemo nedostacima dosadašnjeg interkulturalnog obrazovanja.
