Kad se umjetnost prepusti golom rutinerstvu i skolastičkom pristupu neinventivnih umova, svaštara, nakladnika, tvoraca neatraktivnih i stereotipnih nastavnih programa, kurikuluma, onda je ona osuđena na stagnaciju. Iniciranje promjena, upravljanje promjenama i sudjelovanje u njima zbog neslaganja s postojećim stanjem i statusom umjetnosti unutar općeg odgoja i obrazovanja važan je proces kojim se pridonosi promjenama u ovom području. Znanstveno i teoretsko potkrepljenje našli smo analizom postojećih programa u umjetničkim predmetima. Druga važna odrednica koja potvrđuje potrebu za promjenama u ovom području empirijski je dio rada, u kojem ispitanici nedvojbeno upućuju na potrebu za promjenama u pravcu razrade i operacionalizacije ponuđenog modela poliart, koji je prošao eksperimentalnu fazu, kao i fazu primjenjivosti, gdje je postignuta iznimna motiviranost i interes učenika za takav oblik nastave u umjetničkim područjima, kao dio razvojnoga integriranog kurikuluma. Ponuđeni poliart model u biti je drukčiji cjeloviti put prema umjetničkom doživljaju, kao i aktivni odnos i sudjelovanje u umjetnosti, koji se javlja kao produkt i sudar stare i nove paradigme, koji ne inzistira na rezultatu koliko u prvi plan stavlja proces. Ovaj model zagovara i preporučuje fleksibilnost u određivanju programske orijentacije i koncepcije te odabiru sadržaja koji će potaknuti kreativne i aktivne metode poučavanja.
