FFST Open Press

Narod nazivan regionalnim imenima (pod kojima se i sam prepoznavao) Hrvata, Dalmatinaca, Slavonaca, katkada i Ugara, Bosanaca i Istrijana, vjerski organiziran u biskupije koje su bile svrstane u metropolije velikim dijelom izvan granica današnje Hrvatske, povezivao je u ranom novom vijeku snažan osjećaj zajedništva. Taj je osjećaj bio zasnovan na jeziku i vjeri usprkos razdrobljenosti. U članku ograničenu na vrlo kratko razdoblje koje se gotovo podudara s Dugim turskim ratom (1593.–1606.), autor stavlja težište promatranja na društveno-religiozni život koji je snažno utjecao na izgradnju samosvijesti o zajedništvu administrativno odijeljenog stanovništva.