U radu se analiziraju odabrani fragmenti osobnoga odnosa i političkoga djelovanja don Frane Bulića i Ante Trumbića od uvođenja Šestosiječanjske diktature 1929. godine pa do Bulićeve smrti 29. srpnja 1934. godine. Njihova je ostavština velika u lokalnome, državnome i međunarodnome kontekstu s obzirom na to da su bili istaknute društvene, političke, znanstvene, kulturne i moralne osobe. Njihovo dugogodišnje poznanstvo i zajedničko djelovanje rezultiralo je prijateljskim odnosom koji se temeljio na međusobnome uvažavanju i poštovanju, što su njegovali do svojih posljednjih dana. Taj odnos vidljiv je u njihovoj korespondenciji te privatnome i javnome djelovanju tijekom diktature kralja Aleksandra, koja će se u prikrivenoj formi Oktroiranoga ustava nastaviti sve do polovice 1930.-ih.
