U radu se analiziraju diplomatske posljedice nastale kao ishod incidenta koji se u ljeto 1662. dogodio u Dubrovniku, a rezultirao je ubojstvom uglednoga senatora. S obzirom na to da je ubojica također bio dubrovački vlastelin, incident je mogao uzrokovati ozbiljnu unutrašnju društvenu i političku krizu. Naime, senatori su kanili najstrože sankcionirati okrivljenika koji je očito uživao potporu bliskoga aristokratskog klana. Međutim, događaj je eskalirao s obzirom na to da se prijestupnik sklonio unutar crkve odakle su ga civilne vlasti izvukle i prebacile u državni zatvor. Na takvo je narušavanje crkvenoga azila oštro protestirao dubrovački nadbiskup, a u sukob oko ingerencija nad uhićenikom umiješala se i Sveta Stolica. Analizira se dobro koordinirana diplomatska prepiska dubrovačkoga Senata i specijalnoga izaslanika poslanoga u Rim da isposluje kod različitih kurijalnih odličnika, kao i kod ostalih posrednika koji su mogli doprinijeti misiji, ishod koji je priželjkivala dubrovačka vlast. Ovaj case-study tematizira ne samo spor između crkvene i svjetovne vlasti nego i diplomatsku komunikaciju, odnosno izazove s kojima se Senat suočavao, metode koje su se koristile u toj diplomatskoj misiji kao i argumente kojima su svjetovne vlasti pravno branile svoje pozicije.
