Translatio Svete loretske to jest nazaretske kuće, o kojoj je prvi pisao između 1465 i 1473. Pietro di Giorgio Tolomei, Il Teramano, iznimna je i karakteristična jadransko-mediteranska priča. Po njoj su kuću prenijeli anđeli prvo u riječki „castrum (…) in partibus Slavonie”, a zatim u Italiju, u okolici Recanatija, današnji Loreto. O toj uvriježenoj tradiciji piše i Johann Gaspar Goethe koji se 1740. na svom proputovanju kroz Italiju zaustavio u Loretu. Već 1520. imamo i hrvatski prijevod talijanske inačice te priče s naslovom Izgovorenie od carkve od Svete Marie de Lorite. Iz tih nekoliko povijesnih crtica vidljivo je koliko je od srednjega vijeka te tijekom moderne hrvatska kultura duboko uronjena ne samo zemljopisno nego i vjerski u europski i dakako mediteranski kozmos. Ovim se radom želi, mapiranjem tijeka same priče i dakako njezinim kasnijim razvitkom u talijanskim i europskim koordinatama, ukazati na ulogu jakih hrvatskih zajednica u Markama koja je doprinijela hrvatsko-trsatskoj inačici tradicije. Ujedno se žele osvijetliti fundamentalni reciprocitetni jadransko-mediteranski izvori kršćanstva, kulta Majke Božje i devotio moderna u Hrvata, te ilustrirati koliko oni sami predstavljaju svojevrsnu hrvatsko-mediteransku paradigmu.
