Različite devijacije kod djece i mladih školske dobi značajne su indikacije o sta-nju koje zahtijevaveće angažiranje svih društvenih čimbenika. Ako se na ove pojctve pra-vovremeno ne reagira, one vrlo brzo mogu prerasti u teže oblike poremećaja u ponašanju. Kako na temelju podataka i pokazatelja u dijagnostičkom procesu odrediti vrstu i oblik poremećaja, te program tretmana, kod djece i mladih u školske dobiznačajnoje znanstveno stručno pitanje. Kvaliteta tih procesa preduvjet je uspješnoga socijalnopedagoškog drugog stručnog rada. Stoga se u ovom radu nastoje razložiti procesi dijagnosticiranja i diferencijacije tretmana i njihova međusobna povezanost odnosno kriteriji za procjenu poremećaja u ponašanju i kriteriji za izbor tretmana djece i mladih. Pri tome su od značenja različiti instrumenti, aposebice oni koji uključuju široki spektar rizika i potreba, te pomažu stručnjacima u njihovoj procjeni i planiranju daljih aktivnosti za djecu i mlade rizičnog ponašanja.
