Danas, kada živimo u svijetu sveopće globalizacije, skrb o dobrima kulturne i prirodne baštine predstavlja prioritet, ali i uvjet opstanka i kvalitete života sadašnjih i budućih generacija. Da bi očuvanje nacionalne baštine bilo djelotvorno neophodno je započeti s odgojem i obrazovanjem za održivi razvoj već od najranije dobi i kontinuirano ga provoditi na svim razinama formalnog obrazovanja. Međutim, odgoj i obrazovanje za održiv razvoj u ranom djetinjstvu, predškolskoj i ranoškolskoj dobi još je uvijek nedostatno prepoznato područje pa je zbog toga i neopravdano marginalizirano. Stoga je cilj ovoga rada ukazati na važnost implementacije odgoja i obrazovanja za održivi razvoj već od najranijeg djetinstva te ukazati kako bogatstvo, posebnost i osebujnost kulturne, povijesne i prirodne baštine Republike Hrvatske može biti polazište u oblikovanju cjeloživotnih održivih stavova, vrijednosti i obrazaca ponašanja.
