Ovaj rad donosi kritički opis indirektnog objekta u engleskome i hrvatskome jeziku. Opisani su gramatički odnosi između glagola i objekta s ciljem da se utvrde sličnosti i razlike u komplementaciji glagola u tim jezicima. Također se ukazuje na poteškoće u klasifikaciji hrvatskih glagola koji zahtijevaju indirektni objekt. Prikazana je i analiza ditranzitivne komplementacije u engleskome te se ukazuje na kompleksan odnos između semantičkih i sintaktičkih funkcija u rečenici. Rad se bavi i semantikom objekta koja obično podrazumijeva odnos između predikata i objekta u smislu da nominalni izraz s morfosintaktičkim obilježjima objekta može u odnosu na predikat imati različite semantičke uloge. Prikazana je i konceptualna karakterizacija temeljnih gramatičkih funkcija u okviru kognitivne gramatike, koja nastoji obuhvatiti univerzalne aspekte jezičnog ustroja. Rad doprinosi razumijevanju ne samo objekta, već i cijele rečenične strukture te pokazuje da se odnosi između glagola i njegovih komplemenata mogu istraživati i na jednoj višoj, konceptualnoj razini.
