Ovaj se rad bavi lingvostilističkom analizom dijelova romana Alice’s Adventures in Wonderland engleskoga književnika Lewisa Carrolla te hrvatskim prijevodima Antuna Šoljana i Predraga Raosa. U teorijskom se dijelu rada kroz postavke teorije prevođenja daje presjek problema s kojima se suočavaju prevoditelji pri prevođenju općenito te se utvrđuju čimbenici koji ovaj roman čine jednim od teže prevodivih književnih djela. U drugom dijelu rada autorice se bave lingvostilističkom analizom romana i njegovih prijevoda prvenstveno na razini fonostilistike i semantostilistike. Analiziraju se tzv. jake pozicije teksta (Katnić-Bakaršić 2001: 268–269): naslov djela, naslovi poglavlja, imena likova te jezične igre i eksperimenti. Pokušava se utvrditi na koji se način i s kojom svrhom Carroll koristi jezikom, njegovim tvorbenim i semantičkim mogućnostima. S druge strane analizira se kako se prevoditelji Šoljan i Raos nose s njegovim osebujnim stilom, odnosno na koji način prevode jezične igre sa svim njihovim konotacijama. Analiziraju se razlike u prijevodima i opisuje kako prevoditeljeva rješenja funkcioniraju u kontekstu samoga djela, ali i u kontekstu hrvatskoga jezika.
